
Postoje dve veoma različite strane prepoznatljivog zvuka grupe Kvin.
Oglas
S jedne strane je složeno eksperimentisanje karakteristično za njihove rok opere.
Najbolji primer je njihov veliki hit „Bohemian Rhapsody“, pesma čiji se zvuk uglavnom gradio oko rifova Brajana Meja koji su se neprestano razvijali, menjajući tempo i pravac sa svakom novom strofom, u očajničkom pokušaju da prate bujnu pripovedačku maštu Fredija Merkjurija i njegov impresivni vokalni raspon, prenosi Far Out Magazine.
Teško je prihvatiti da je isti bend koji je stvorio „Bohemian Rhapsody“ mogao da napiše i „We Will Rock You“, čime je pokazao svoju prilično iznenađujuću drugu stranu. Ova himna zasnovana na pljeskanju i udaranju nogama zvuči kao nešto što bi učenici osnovne škole ponosno osmislili na času muzičkog, a zatim je zauvek pevali na školskom igralištu. Na kraju krajeva, to nije vrsta pesme koju biste povezali sa bendom poznatim po pomeranju granica i stvaranju nečeg novog.
Zato je Kvin donekle paradoksalan bend, sa jednom obrvom spuštenom do poda, a drugom podignutom ka kosmičkim prostranstvima muzičkog stvaralaštva. Takav pristup dodatno otežava stvaranje albuma jer nije lako pronaći način da se jednostavnost i složenost spoje na istom izdanju.
To naročito važi za njihov izvanredni album iz 1975. godine, A Night at the Opera, na kojem se nalazi hit „Bohemian Rhapsody“, ali i neke od njihovih najboljih pesama, poput „You're My Best Friend“ i „Lazing on a Sunday Afternoon“. U takvom svetu nije bilo mesta za nešto toliko jednostavno i zasnovano na horskom pevanju kao što je „We Are the Champions“, pesma čija se jednostavnost može meriti sa pesmom „We Will Rock You“.
„Razmišljao sam o fudbalu dok sam je pisao. Želeo sam pesmu u kojoj bi publika učestvovala, nešto za šta bi navijači mogli da se vežu“, priznao je Merkjuri, potvrđujući da su mu fudbalske tribine sve vreme bile na umu.
Kada se Kvin posle albuma A Night at the Opera vratio u studio, a novi album počeo pesmom „We Will Rock You“, bend je odlučio da je konačno došlo vreme da snimi i „We Are the Champions“. Pesma je bila napisana dve godine ranije, 1975, a sada je dobila svoje mesto na albumu, gde je mogla da postoji uz ostale numere, a da pritom ne naruši opšti utisak izdanja.
Nakon što je konačno objavljena na albumu News of the World iz 1977. godine, pesma je krenula putem koji je njen autor zamislio. Ubrzo je postala himna fudbalskih navijača i nezaobilazna pobednička pesma u svetu sporta.
Merkjuri je priznao: „Divno je čuti da su pesmu ‘We Are the Champions’ prihvatili, znate, fudbalski navijači, jer je to pobednička pesma kojoj se stalno vraćamo. Ne mogu da verujem da niko drugi nije napisao novu pesmu koja bi je zamenila.“
Na kraju, ova priča pokazuje koliko je muzika grupe Kvin privlačna širokoj publici i kako može da pronađe svoje mesto u različitim supkulturama. Ono što sam nazvao jednostavnim pisanjem pesama zapravo bi moglo da bude primer suzdržane genijalnosti, koji dokazuje da muzika u svom najosnovnijem obliku može da poveže mase. A kada je reč o tome, teško da je iko to radio bolje od grupe Kvin.
Teme
