Izložbama otvara pitanja o ljubavi i umjetnosti, ali i o odnosu...

Samostalna izložba slika crnogorskog akademskog umjetnika Ivana Đurišića ”Fenomen - Ljubav” otvorena je u Likovnom salonu Kulturnog centra Novog Sada, gdje će moći da se pogleda do 10. novembra. Đurišić za “Vijesti” ističe da je u pitanju izložbeni projekat “Fenomen - Ljubav: Kroz pukotinu stvarnog” koji ga vodi kroz galerijske prostore regiona i Evrope, otvarajući nova pitanja o ljubavi, umjetnosti i odnosu između autora i njegovog djela.

Tokom godinu dana planirane su četiri izložbe koje prikazuju 20 slika i 20 crteža. Nakon predstavljanja u Herceg Novom i Skoplju, projekat je stigao u Novi Sad, dok je naredno izlaganje planirano 10. decembra u Muzeju Vojtecha Lofflera u Košicama, u Slovačkoj.

Kustos izložbe Nebojša Bošnjak istakao je da se pred novosadskom publikom, zahvaljujući spomenutom projektu, otvara autentičan likovni svijet Ivana Đurišića.

“Njegov svijet sazdan je od silovite energije, čistog kolorita i neobuzdanog slikarskog gesta. Izložba slika ovog crnogorskog autora donosi specifičnu vrstu vizuelnog i emotivnog dinamičnog i dijaloga: susret mediteranskog krša, mora i jakog južnjačkog sunca sa prostranošću i mirom ambijenta”, smatra Bošnjak.

U svom najnovijem projektu “Fenomen - Ljubav” Đurišić svoju pažnju usmjerava upravo prema ljubavi kao jednom od najuniverzalnijih i najkompleksnijih ljudskih fenomena, objašnjava autor.

“Kroz sliku i crtež istražujem prostor između vidljivog i nevidljivog, materijalnog i duhovnog, racionalnog i intuitivnog. ‘Pukotina stvarnog’ postaje metafora prostora kroz koji se ulazi u drugačije razumijevanje emocija, odnosa, sjećanja i postojanja. Ljubav se u ovom ciklusu ne pojavljuje kao jednoznačna kategorija, već kao iskustvo koje izmiče konačnom određenju, mijenja oblike i otvara nove mogućnosti tumačenja”, rekao je Đurišić za “Vijesti”.

Na otvaranju izložbe u Novom Sadu govorili su zamjenica direktora Kulturnog centra Sunčica Marković, direktor ustanove Bojan Panajotović i kustos postavke Nebojša Bošnjak. Izložbu je svečano otvorio ambasador Crne Gore u Srbiji Nebojša Đoković. Dovođenje Đurišićevog opusa u Novi Sad nosi poseban kontekstualni kvalitet, istakao je Bošnjak.

“U gradu gdje je likovna misao tradicionalno vezana za ton, prostor i ravnotežu, ove slike djeluju kao snažan, topli, južni vjetar. One pozivaju posmatrača da napusti racionalno analiziranje forme i prepusti se čistom vizuelnom užitku i emotivnoj rezonanci. Ova izložba nije samo uvid u dosadašnji rad Ivana Đurišića, već i otvoreno svjedočanstvo o slikarstvu koje vjeruje u snagu boje i strast stvaralačkog čina”, zapisao je iskusni galerista.

Đurišić je “Vijestima” kazao da je svaka izložba uvijek prilika da autor svoj rad sagleda iz nekog drugog ugla, pa tako i ova, a svaka nova percepcija i iskustvo su korisni. Ne krije da je ovo jedna veoma zahtjevna izlagačka godina i podsjeća da je program dodatno proširen izložbom u Tivtu, čime je publici omogućeno da se sa njegovim djelima upozna u pet različitih galerijskih ambijenata, u četiri zemlje.

“Pet izložbi u četiri zemlje donijele su mnogo obaveza, putovanja, priprema i susreta, ali prije svega veliko zadovoljstvo. Upoznao sam neke divne ljude, stekao nova iskustva i imao priliku da svoj rad predstavim publici u sredinama u kojima do sada nijesam izlagao. Posebno mi je značajno iskustvo izlaganja u Skoplju i Novom Sadu. Zadovoljan sam galerijskim prostorima, ali i profesionalnim odnosom ljudi koji su, ispred institucija, učestvovali u organizaciji izložbi. Takvi susreti ostavljaju trag i pokazuju koliko su saradnja, međusobno povjerenje i posvećenost važni za život jednog umjetničkog projekta”, rekao je Đurišić “Vijestima”.

Naglašava i da ga posebno raduje to što su sve dosadašnje izložbe bile izuzetno dobro posjećene i što je publika lijepo reagovala na ono što radi.

“Za mene je svaki susret sa publikom važan, jer umjetničko djelo nikada ne pripada samo onome ko ga je stvorio. Svako ko ga posmatra donosi svoje iskustvo, emocije i sjećanja, pa se u tom susretu otvaraju značenja koja možda nijesam ni predvidio dok sam radio na slici ili crtežu. Zanimljivo je da mi svaka nova izložba donosi drugačiji pogled na sopstveni rad. Iako su u pitanju iste slike i crteži, u svakom prostoru djeluju nekako drugačije. Mijenja se njihov međusobni odnos, način na koji ih posmatram, pa i moj lični doživljaj onoga što sam stvorio. Kao da se u novom ambijentu otkriva nešto što ranije nijesam primjećivao”, priča on i nastavlja:

“U posljednje vrijeme javlja mi se i jedan sasvim nov osjećaj, koji još ne umijem do kraja da objasnim. Kao da se moji radovi polako udaljavaju od mene i počinju da žive nekim svojim životom. Više nijesu samo u mom prostoru, nijesu vezani isključivo za mene i moje iskustvo. Nalaze se pred drugim ljudima, u drugim gradovima i galerijama, a o njima sada brinu neki drugi ljudi. Možda je to prirodan proces i možda upravo tako treba da bude. Dok rad nastaje, on je dio mene, mog unutrašnjeg svijeta i svega što sam u tom trenutku osjećao i promišljao. Kada ga završim i izložim, on polako počinje da pripada i drugima. Posmatrači ga doživljavaju na svoje načine, pronalaze u njemu sopstvene priče i daju mu nova značenja. U jednom trenutku moram da prihvatim da više nemam potpunu kontrolu nad njegovim životom. To je za mene novo iskustvo i možda jedna od najzanimljivijih stvari koje mi je ovaj projekat donio”, sumirao je Đurišić.

Pored zadovoljstva zbog realizovanih ciljeva, te mogućnosti da svoj rad predstavi međunarodnoj publici, izložbe su mu, kaže, donijele upravo i tu drugačiju perspektivu...

“Počeo sam drugačije da posmatram i sam odnos između umjetnika i njegovog djela. Predstavljanje u različitim sredinama za mene nije samo prilika da slike i crteži budu viđeni, to je i mogućnost da ih ponovo upoznam, da ih sagledam sa određene distance i otkrijem nešto novo u njima. U tom smislu, svaka izložba predstavlja i novi susret sa sopstvenim radom. Predstojeća izložba u Košicama biće naredna stanica na ovom putu. Radujem se novom susretu sa publikom i novom galerijskom prostoru, ali i mogućnosti da radovi nastave svoj život izvan mog neposrednog iskustva. Možda je upravo u tome i smisao njihovog putovanja: da, jednom kada nastanu, nastave da otvaraju nove prostore i pitanja, i za one koji ih posmatraju i za mene samog”, poručuje Đurišić.

Govoreći o slikarstvu crnogorskog umjetnika, Bošnjak je istakao da ono pripada liniji savremene umjetnosti u kojoj boja prestaje da bude samo sredstvo opisa i postaje samo materija, suština slike. Mediteranski horizont - sažimanje forme - ekspresivni gest - čista je emocija na platnu, sumirao je kustos.

“Na njegovim platnima plave, crvene, zemljane i jarko žute površine ne podržavaju prirodu - one je iznova stvaraju. Slikarski gest je širok i oslobođen strogih formalnih stega. Trag četkice ili spatele svjedoči o trenutku ekspresije i unutrašnjem impulsu. Svjetlost na Đurišićevim radovima nije statična; ona pulsira. Svaki potez nosi vlastiti ritam, gradeći kompozicije koje trepere između asocijativnog pejzaža i čiste apstrakcije. Slojevitost nanosa boje daje platnima taktilnu dimenziju, pretvarajući ih u reljefna polja emocija”, ističe.

Umjetnik objašnjava da ništa prethodno ne osmišljava, već da se prepušta vlastitom osjećaju i slikarskoj igri.

“Nema planskog istraživanja. Samo želja da se napravi dobra slika vođena vizuelnom logikom”, kazao je Đurišić koji je istakao i da je “slikarstvo složenije od bilo kog algoritma”, te da mu je upravo zbog toga neiscrpno zanimljivo. Ipak, bez obzira na svu kompleksnost i detalje, smatra da on kao autor ne treba da demistifikuje ili objašnjava svoj pristup, motive, djela generalno, već to ostavlja posmatraču.

“Naslovi slika, pa tako i sam naslov postavke, dolazi kao neka vrsta igre i ostavlja posmatraču da sam tumači i doživljava djelo bez posebnog obrazloženja. Obrazloženje nije ni potrebno...”, rekao je on jednom prilikom u intervjuu za “Vijesti”.

Ivan Đurišić je rođen 1977. godine u Podgorici. Diplomirao je slikarstvo na Fakultetu likovnih umjetnosti na Cetinju 2004. godine, u klasi prof. Dragana Karadžića. Na istom fakultetu magistrirao je 2010. godine, u klasi prof. Ratka Odalovića. Član je Udruženja likovnih umjetnika Crne Gore. Živi i stvara u Podgorici. Tokom više od dvije decenije stvaralaštva realizovao je brojne samostalne i kolektivne izložbe u Crnoj Gori, regionu i inostranstvu, izgradio prepoznatljiv autorski izraz i dobio više nagrada.

Realizaciju projekta “Fenomen - Ljubav: Kroz pukotinu stvarnog” podržali su Ministarstvo kulture i medija Crne Gore i Sekretarijat za kulturu Glavnog grada, a podršku je dobio i od produkcijske kuće Vina iz Novog Sada, dok su prijatelji projekta i gradovi Herceg Novi i Skoplje, kao i Regionalni centar za zapadni Balkan.