U rupama makadama i čovjek se skrije: Vojinovići obrađuju 12...

Teško proći i traktorom, Foto: Jadranka Ćetković

Na sjeveru Crne Gore put od plodne njive do bezbjednog plasmana često je predug i previše rizičan, a ponekad njegova sudbina stane u samo jedan kilometar makadamske ceste. Upravo taj kilometar predstavlja kamen spoticanja za biznis Bjelopoljca Petra Vojinovića, domaćina koji zajedno sa suprugom Zoricom gaji voće i povrće na 12 hektara.

Ugledni poljoprivrednik godinama je teškim radom gradio ozbiljan posao, a danas snabdijeva tržište širom države.

Na plodnim parcelama u Cerovu i Rasovu, Vojinovići proizvode krompir i kupus. Ovih dana privode kraju vađenje krompira, a uveliko rade i na pripremi kupusa za tržište, kao i na sadnji nove sorte malina.

“Što se tiče samih imanja, tri hektara su pod jagodom, gdje stalno uvodimo nove sorte, pa ih trenutno imamo desetak. Tri hektara su pod malinom, a na nekoliko hektara imamo i dva voćnjaka pod jabukom, šljivom i kruškom. U bliskoj budućnosti planiramo i podizanje novog zasada od jednog hektara američke borovnice, kombinujući rane i kasne sorte”.

Tokom ljetnje sezone, fokusirani su na bobičasto voće, najviše na jagode.

“Svježe jagode, maline, kupine i borovnice sa naših imanja svakodnevno stižu do potrošača širom Crne Gore, a prepoznatljivi smo i po sopstvenoj maloprodaji u bjelopoljskom naselju Rasadnik. Zbog povećanog obima posla bili smo prinuđeni da na kratko pauziramo sa tim vidom prodaje”, kaže za “Vijesti” Vojinović.

Iako radi od jutra do mraka, Petar kaže da ne razmišlja o odlasku u inostranstvo, već poručuje da je “Amerika ovdje”.

“Ko hoće pošteno da radi, Amerika je tu, kod nas, na našem imanju. Kada bi ljudi ovdje radili onako i onoliko koliko se radi u Americi i Evropi, svi bi vidjeli da mogu zaraditi puno više nego tamo. Čak i oni koji su već otišli treba da se vrate, obnove svoja ognjišta i sačuvaju ono što su im predaci mukom ostavili u amanet. Sve što nam treba imamo ovdje - našu zemlju, našu porodicu i našu slobodu”.

Objašnjava da njihov radni dan počinje rano i traje dugo, ali da vremenom sva odricanja prerastaju u ponos.

“Iako je to težak posao, rad na svom imanju i sa svojom porodicom donosi neopisivo zadovoljstvo. U ovom poslu ništa ne dolazi preko noći, već isključivo upornošću. Izazova je mnogo, počev od vremenskih neprilika pod otvorenim nebom do hirova tržišta, ali odustajanja nema”.

Kaže da zbog lošeg puta nijesu u mogućnosti da organizuju prodaju “sa kućnog praga”, već su prinuđeni da i najmanji transport sami obave.

“Sve je dobro dok ne padne kiša. Tada nastaje problem sa prilazom, pa sam primoran da put popravljam sam ili da plaćam privatne izvođače. Tuda je katkad teško proći i traktorom, a kad nevrijeme uništi put, vjerujte, u pojedinim rupama i čovjek može da se sakrije. Ljetos mi je propao dio malina zbog toga što je bio otežan prilaz imanju. Pored velike materijalne štete koju smo pretrpjeli, bilo je teško gledati voće kako se suši i za samo par dana otpada”.

On je objasnio da se zbog problema sa kojima se suočava više puta obraćao Opštini Bijelo Polje, koja se, tvrdi, oglušila na sve apele i molbe.

Vojinović je na lošu infrastrukturu ukazao i krajem avgusta, na forumu Pokreta Evropa sad (PES) u Bijelom Polju, kada je ministarka javnih radova Majda Adžović obećala da će taj problem biti riješen.

“I ovih dana dobio sam potvrdu resorne ministarke da će sanacija puta biti ubrzo završena. Država mora da shvati da ukoliko ima jakog poljoprivrednika, imaće i jaku državu. Poljoprivrednik je seljak domaćin, onaj isti koji je kroz istoriju i u ratovima hranio vojsku i narod”.