27.10.2026. 16:09h
Beranac Filip Cikić (19) kažnjen je prošle nedjelje sa 300 eura zbog prijetnji smrću fotoreporteru "Vijesti" Borisu Pejoviću i novinaru tog lista Balši Rudoviću izrečenih tokom uklanjanja nelegalno postavljenog spomenika četničkom vojvodi i ratnom zločincu Pavlu Đurišiću u Gornjem Zaostru kod Berana, 8. avgusta prošle godine.
„Trebali smo da vas ubijemo, mogli smo da vas ubijemo, trebali ste da izgubite glavu“, prijetio je Cikić Pejoviću i Rudoviću.
Sudija Suda za prekršaje u Bijelom Polju Ahmet Međedović je utvrdio da je Cikić narušio javni red i mir i izazvao osjećaj ugroženosti kod dvojice novinara, prijeteći im napadom na život i tijelo. U presudi se navodi da ako Cikić plati polovinu izrečene novčane kazne (150 eura) u roku od 30 dana po pravosnažnosti rješenja, ona će se smatrati plaćenom u cjelosti.
Šokran ovakovom presudom, Boris Pejović se odlučio na nesvakidašnji potez: podnio je istog dana krivičnu prijavu protiv samog sebe.
“Ovom prilikom iznosim javno prijetnje predsjedniku Crne Gore Jakovu Milatoviću, bivšem predsjedniku Milu Đukanoviću, predsjedniku Vlade Milojku Spajiću, ministru pravde Bojanu Božoviću, potpredsjedniku Vlade za bezbjednost Aleksi Bečiću, predsjednici Vrhovnog suda Valentini Pavličić, vrhovnom državnom tužiocu Miloradu Markoviću, glavnom specijalnom tužiocu Vladimiru Novoviću, predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, kao i svim poslanicima crnogorskog parlamenta. Ovom prilikom im javno poručujem sledeće riječi prijetnje: ‘Trebali smo da vas ubijemo, mogli smo da vas ubijemo, trebali ste da izgubite glave’. Takođe želim da im poručim da su ‘ustaše i izdajnici’. To su iste prijetnje koje su meni, uz ograničavanje kretanja i nasrtanje na moje tijelo, upućene u Gornjem Zaostru kod Berana od strane Filipa Cikića. Očekujem da budem kažnjen kao i on, novčanom kaznom od 150 eura, na osnovu člana 8 Zakona o javnom redu i miru, zbog izrečenih prijetnji, jer Ustav nalaže da smo svi jednaki pred zakonima ove države”, kazao je Pejović.
Očekivano, postupajuća tužiteljka u Osnovnom državnom tužilaštvu u Podgorici odlučila je da Pejović neće ni krivično ni prekršajno odgovarati za prijetnje najvišim državnim zvaničnicima i poslanicima.
“Moj postupak bio je oblik protesta, provokacija usmjerena prema sistemu i pokušaj da one koji kreiraju zakone, sprovode ih i odlučuju o njihovim posljedicama makar na trenutak stavim u položaj u kojem se mi, novinari i fotoreporteri, nalazimo godinama”, kaže za Osservatorio Balcani e Caucaso Transeuropa (OBCT) Boris Pejović.
Fotoreportera "Vijesti", međutim, mnogo više od ishoda samoprijave zabrinjava ono što se dogodilo nakon napada u Gornjem Zaostru 8. avgusta 2025. godine.
“Više desetina ljudi nasrnulo je na nas dok smo izvještavali o događaju od izuzetnog javnog interesa, tokom kojeg je, u prisustvu crkvenih velikodostojnika i vjernika, postavljan spomenik Pavlu Đurišiću, saradniku Adolfa Hitlera. Bilo je prijetnji, oduzimanja opreme, brisanja fotografija i pokušaja da nas spriječe da radimo, dok je moj kolega Stevo Vasiljević bio fizički napadnut, a njegova oprema oštećena. Sve se to događalo u neposrednoj blizini policijskih službenika u civilu, čija je reakcija izostala. Izostale su i sankcije za takvo neprofesionalno ponašanje”, objašnjava Pejović.
Smatra da je opravdano postaviti pitanje kakvu poruku društvu šaljemo ako se za pojedine saobraćajne prekršaje propisuju kazne koje mogu biti iste ili veće od kazni za prijetnje smrću.
“Kada neko zbog prijetnji novinarima dobije novčanu kaznu od 300 eura, koja se u propisanom roku može smatrati plaćenom uplatom polovine iznosa, odnosno 150 eura, onda se moramo zapitati da li takva sankcija zaista odvraća od nasilja ili potencijalnim počiniocima šalje poruku da zastrašivanje novinara nije naročito skupo”, dodaje fotoreporter Vijesti.
Boris Pejović ističe da ako je njegov postupak uspio da makar dio javnosti i donosilaca odluka natjera da razmisle o tom problemu, onda je samoprijava ispunila svoju svrhu.
“Suštinska promjena neće se dogoditi zbog jedne samoprijave, već tek kada institucije budu dosljedno i efikasno štitile novinare, kada svaki napad bude temeljno istražen i kada oni koji ugrožavaju medijske radnike budu suočeni sa sankcijama koje odgovaraju ozbiljnosti njihovih postupaka”, ističe Pejović.
Fotoreporter “Vijesti” je tokom karijere doživio različite oblike pritisaka i napada. Još 2002. godine, tokom protesta povodom izgradnje zgrade, biznismen Veselin Barović, dok je rušio ogradu gradilišta, istrgnuo je Pejoviću fotoaparat iz ruku. Policajac koji je bio prisutan nije smatrao da je to u njegovoj nadležnosti.
Godine 2006, dok je fotografisao zgradu Doma zdravlja, doktor mu je ograničio kretanje i nije mu dozvoljavao da napusti objekat, zbog čega je morao da pozove policiju. Dve godine kasnije Pejović je bio uhapšen dok je fotografisao protest radnika „Ritam trejda“, da bi kasnije bio oslobođen u postupku pred Višim sudom.
U avgustu 2009. godine fizički su napadnuti glavni urednik Vijesti Mihailo Jovović i Pejović dok je fotografisao nepropisno parkirano vozilo tadašnjeg gradonačelnika Podgorice Miomira Mugoše.
“Kada pogledate taj niz događaja, teško je ne zapitati se zašto se iste stvari ponavljaju i zašto se odgovornost tako teško utvrđuje. U nekim slučajevima reakcije institucija nije ni bilo, u drugima su postupci trajali godinama, dok su u pojedinim slučajevima uslijedile presude koje nijesu obuhvatile sve ono što se dogodilo”, naglašava Pejović.
Smatra da je Crna Gora napravila određene pomake, ali da još nije uspostavila nivo zaštite koji bi morao biti standard.
“Potrebni su efikasnije istrage, brži i dosljedniji postupci, utvrđivanje odgovornosti svih učesnika, ispitivanje propusta institucija i konkretna finansijska podrška preventivnim mjerama. Jer ako novinaru poručujemo da slobodno izvještava, a kada zbog toga bude napadnut ostavimo ga da se godinama sam bori za pravdu koja često izostane, onda nijesmo obezbijedili stvarnu zaštitu”, zaključuje Boris Pejović
Pogledajte još:
Preuzmi aplikaciju i prati vijesti
